Hollywood Smile
Hollywood je oduvijek definirao estetske norme i stvarao ideale ljudskog tijela.
Jedan od njih je i sam osmijeh za kojim se okreću mnogi. Danas je takav osmijeh i više nego dostupan, a karakteriziraju ga ravni, biserno bijeli i proporcionalni zubi koji savršeno odgovaraju obliku lica i pružaju prekrasan zavodnički osmijeh.
Zubi, kako godine prolaze, prirodno poprimaju tamniju boju te često „odskaču“ od naših estetskih želja.
Najveći utjecaj na samu boju zubi imaju naše prehrambene navike i životni stil. Konzumacija kave, čajeva, cigareta i ostalih prehrambenih proizvoda uzrokuje promjenu boje zubi koja se ne može ukloniti samo pranjem zubi. Osim same boje, na zadovoljstvo izgledom utječe i sam oblik i položaj zubi u zubnom nizu. Iako je često teško definirati što nam točno smeta kod našeg osmijeha, u struci se služimo s nizom pravila koja nam omogućuju da dođemo do vrhunskih estetskih rezultata.
Metode kojima se možemo približiti savršenstvu estetike osmijeha možemo podijeliti na neinvazivne i invazivne. Od neinvazivnih bitno je istaknuti čišćenje kamenca i pjeskarenje zubi. Mnogi pacijenti budu zadovoljni već s rezultatima koji se postignu nakon samo ovoga terapijskog koraka. Ako i dalje niste zadovoljni sa estetikom odnosno bojom zubi, možemo pokušati sa izbjeljivanjem zubi.
Od invazivnih metoda za postizanje vrhunskih estetskih rezultata najpopularnije su keramičke ljuskice koje osim boje zubi mijenjaju i vanjski oblik zuba. Za ovaj način promjene estetike osmijeha potrebno je odstraniti mali dio zuba koji će biti zamijenjen protetskim nadomjestkom željenog izgleda i boje. Ako nam uvjeti poput lošeg zagriza ili lošeg stanja zuba ne dopuštaju izradu keramičkih ljuskica, uvijek ostaje opcija izrade krunica, i to potpuno keramičkih, koje u potpunosti prekrivaju zubno tkivo i udovoljavaju svim estetskim kriterijima.
Tijekom čitavog procesa make over-a, pacijent je uključen u odluke oko oblika, boje i veličine budećeg nadomjestka a sve u cilju postizanja željenog rezultata.
- Published in Estetika, Novosti, Stomatologija
Bruksizam
Bruksizam je pojava pretjeranog škripanja zubima.
Riječ je o parafunkciji koja se najčešće odvija nesvjesno i češća je noću, iako to nije pravilo. Zahvaća oko 10% populacije.
Kako znati da patimo od bruksizma? Zvuk škripanja je glasan, tako da ako osobe nisu svjesne da npr. škrguću zubima noću, osobe koje spavaju s njima u istoj sobi to najčešće čuju. Također, može se primijetiti bol u čeljusnim mišićima, pogotovo ujutro ukoliko je riječ o noćnom bruksizmu. Najčešće se primjećuje i u ustima, budući da se uz bruksizam pojačano troše zubi.
Što uzrokuje bruksizam? Na to pitanje nemamo siguran odgovor. Najšire prihvaćeno mišljenje je da je u podlozi stres.
Koje su posljedice bruksizma u ustima? Najveći problem predstavlja pojačano trošenje zuba. U manjoj mjeri probleme mogu predstavljati i bolovi u temporomandibularnom zglobu ili ponekad odumiranje zubne pulpe i potreba za endodontskim liječenjem.
Kako liječiti bruksizam? Budući da ne znamo uzrok bruksizma, ne možemo ga na taj način ni liječiti. Stomatolozi to pogotovo ne mogu budući da uzrok bruksizma ne nalazimo u ustima. Međutim, u ustima nalazimo njegove posljedice te je tu naša uloga u bruksizmu. Problemu pristupamo na dva načina, ovisno o tome koliko su se zubi do sada potrošili:
- Ukoliko potrošenost nije velika, radimo udlage koje štite zube. One se nose onda kad je bruksizam i prisutan, dakle najčešće noću, ali može se i tokom dana ukoliko tada primjećujemo škrgutanje. Time se trošenje zuba usporava i
- Kad se zubi jako potroše, potrebno je napraviti protetsku rehabilitaciju. Zubi se obskrbe krunicama, čime se nadoknadi izgubljeno zubno tkivo. Uglavnom je nužno obuhvatiti sve zube kako bi se oni mogli napraviti u ispravnim odnosima, odnosno s podignutim zagrizom, kakav je bio prije nego su se zubi počeli trošiti. Pri završenom radu, napravi se udlaga kako bi se štitile krunice od pucanja ili prejakog trošenja.
- Published in Estetika, Novosti, Stomatologija
Stomatološke kontrole – Koliko su važne?
Stomatološke kontrole su rutinski posjeti koji se sastoje od pregleda i čišćenja zuba. Često se susrećemo s pitanjem koliko su one uistinu važne i koliko često je potrebno posjetiti svog odabranog doktora dentalne medicine.
Obično se ističe da su potrebne barem dvije kontrole godišnje, ali ukoliko želite biti sigurni potrebno je uzeti u obzir i slijedeće bitne individualne faktore: oralnu higijenu, životne navike (prehrana, pušenje) i opće zdravstveno stanje.
Svatko bi trebao ići na redovne kontrole
Redovitim planiranjem stomatološke kontrole moguće je spriječiti potrebe za stomatološkim zahvatima. Bez obzira na prethodno navedene individualne faktore, svatko bi trebao ići na redovite kontrole. One omogućuju vašem odabranom stomatologu da na vrijeme pronađe probleme s vašim zubima. Bez redovitih posjeta neliječena stanja s vremenom postaju bolnija i teža za liječenje.
Prilikom kontrole Vaš će stomatolog provjeriti postoje li kariozni zubi koje je potrebno popraviti i dati Vam detaljne upute o održavanju oralne higijene. Poboljšavanjem oralno-higijenskih navika, smanjuje se vjerojatnost nastanka karijesa.
Odlazak stomatologu može biti zastrašujući i upravo taj strah sprječava mnoge ljude da ga redovito posjećuju. Zato je važno znati od čega se točno sastoji stomatološka kontrola kako bi Vam bilo lakše zakazati kontrolni pregled i smanjiti strah. Tijekom stomatološke kontrole Vaš će stomatolog učiniti slijedeće:
- izvršiti temeljiti pregled usta, zubi i desni upotrebnom stomatološkog ogledala i sonde
- postaviti pitanja o vašoj prehrani i životnim navikama (pušenje, konzumacija alkohola)
- savjetovati Vas o poboljšanju Vaših oralno-higijenskih navika
- preporučiti liječenje ili druge potrebne zahvate na zubima.
Rezervirajte sljedeći posjet
Na kraju stomatološke kontrole Vaš stomatolog će Vam predložiti termin slijedećeg posjeta koji će ovisiti o rezultatima same kontrole i pronađenog stanja u ustima uzimajući u obzir Vaše trenutno oralno zdravlje i rizik od razvoja problema.
Koliko često je potrebno ići na redovite kontrole? Na ovo pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor jer je potrebno uzeti u obzir prethodno navedene individualne faktore. Ukoliko konzumirate alkohol ili cigarete potrebno je češće ići na kontrole. Što se više posvetite održavanju zdravih usta, zuba i desni, manja je vjerojatnost da će postojati potreba za učestalim stomatološkim kontrolama.
Moramo uzeti u obzir i biologiju. Postoje određene stvari u zdravlju Vaših zubi koje jednostavno nećete moći promijeniti. Ako ste skloni karijesu, morati ćete poduzeti dodatne korake u borbi protiv njega. Ukoliko imate obiteljsku povijest određenih oralnih bolesti (npr.parodontitis), trebati će Vam dodatna pozornost vašeg stomatologa odnosno stomatološke kontrole.
Održavanje redovitog rasporeda stomatoloških pregleda važno je kako biste spriječili probleme i zaštitili svoje oralno zdravlje. Razgovarajte s Vašim stomatologom koji će Vam pomoći odlučiti kada biste trebali doći na slijedeći pregled.
Želite li rezervirati besplatnu stomatološku kontrolu? Rezervirajte
Zapratite nas na društvenim mrežama: Facebook
- Published in Estetika, Nekategorizirano, Novosti, Stomatologija
Strah od stomatologa – Sedacija
Strah od stomatologa je uobičajena pojava većine ljudi koja su se do sada susrela sa bilo kojim stomatološkim zahvatom. Od običnih kontrola jednom ili dva puta godišnje, do kompletnih rehabilitacija usne šupljine bilo kakvim implatno-protetskim radom. Pacijenti obično nose strah od stomatologa ili samog sjedanja na stomatološku stolicu od malena. Vrlo vjerojatno su iskusili nekakvu bolnost ili neugodno iskustvo kao djeca, noseći taj strah u sebi do odrasle dobi. Vrlo je važna informiranost i motivacija roditelja u ranoj dobi kako naučiti svoju djecu pravilno održavati oralnu higijenu i dolaziti na redovne kontrole. Neka prvi pregledi i iskustva djeteta budu pozitivna.
“60% populacije ima strah od stomatologa”
Unatoč tome što su iskustva različita, te što se većina pacijenata boji (oko 60% populacije), to se ne može prepisati samo stomatologovom neiskustvu ili neznanju nego i raznim oblicima anestezije za koje društvo nije imalo mogućnosti prije 30-40 godina. Modernizacijom tehnologije modernizirala se i medicinska struka, posebno stomatologija kao jedna od medicinskih grana. Od različitih materijala, lijekova, dijagnostike i terapijske aparature, konkretno za strah od stomatologa koristi se sedacija.
Sedacija je postupak gdje se smanjuje svijest pacijenta davanjem određenih lijekova i dijeli se na svjesnu i duboku.
Svjesna sedacija je tehnika davanja jednog ili više lijekova kojim se postiže stanje smanjene aktivnosti središnjeg živčanog sustava, tako da se pacijent osjeća opušten i smiren tijekom stomatološkog zahvata, a da cijelo vrijeme ostaje pri svijesti te održava verbalni kontakt.
Duboka sedacija je tehnika davanja jednog ili više lijekova kojim se postiže stanje smanjene aktivnosti središnjeg živčanog sustava, ali pacijent nije svjestan zahvata odnosno umanjuje mu se strah od stomatologa. Takvi pacijenti sa izgubljenom svijesti ne mogu održavati verbalni kontakt sa okolinom, te im je oslabljena mogućnost samostalnog održavanja dišnog puta. Stoga takav zahvat je obavezno provoditi u nazočnosti anesteziologa.
Sedacija nije rijedak postupak, radi se svakodnevno u modernim stomatološkim klinikama. Pacijente ne treba brinuti iako uvijek treba pristupiti sa dozom opreza zbog lijekova koji se daju. Preporuka je uzeti detaljnu medicinsku anamnezu prije bilo kakvog postupka. Najbolje je strah od stomatologa prebroditi sam
Rezervirajte besplatan pregled OVDJE.
Pratite nas i na društvenim mrežama!
- Published in Estetika, Nekategorizirano, Novosti, Stomatologija
Neugodan zadah – halitoza
Neugodan zadah (miris) koji se širi iz usta uzrok je nelagode i nesigurnosti pojedinca. Neugoda kojoj je
pojedinac izložen često ga sputava i narušava mu socijalne odnose i interakcije s okolinom. Osim što
utječe na ponašanje u društvu, neugodan miris alarm je za posjet stomatologu.
Neugodan zadah ili halitoza definira se kao neugodan miris izdahnutog zraka. Može biti znak tegoba
vezanih uz druge organske sustave, ali gotovo u 80% slučajeva intraoralnog je podrijetla. Kao takav
posljedica je manjkavog dentooralnog zdravlja. Uzročnici halitoze su anaerobne bakterije flore usne
šupljine (Treponema denticola, Porphiromonas gingivalis, Prevotella intermedia), koje su razgradnjom
aminokiselina iz plaka, sline, krvi i jezika, sposobne proizvoditi hlapljive sumporne spojeve.
Izvor neugodnog zadaha
Neugodan zadah najčešće dolazi zbog karijesa i bolesti parodonta – gingivitisa i parodontitisa koje
su posljedica neprovođenja oralne higijene te obloženosti jezika. Također, slina ima važnu ulogu u
kontroli nastanka neugodnog zadaha tako što vlaženjem i ispiranjem sluznice usne šupljine hlapljivim
sumpornim spojevima onemogućuje da dođu do izražaja.
U manjem broju slučajeva neugodan zadah može biti uzrokovan sistemskim bolestima kao što su
gastrointestinalna stanja, dijabetes, bubrežna i jetrena insuficijencija i lijekovi (npr. metronidazol).
Kako se riješiti neugodnog zadaha?
Svakodnevno provođenje oralne higijene prvi je korak eliminacije zadaha. Potrebno je pravilno
četkanje zubi minimalno dva puta dnevno uz obaveznu uporabu interdentalnog konca i interdentalnih
četkica te vodica za ispiranje usne šupljine. Mobilne proteze potrebno je svakodnevno mehanički
očistiti, a krunice i mostove očistiti interdentalnim koncem i oralnim tušem kako bi se spriječio neugodan zadah.
Neophodne su i redovite kontrole stomatologa, optimalno jednom u šest mjeseci.
Unosom dovoljne količine vode, uporabom žvakaćih guma bez šećera potaknut ćete lučenje sline i tako
reducirati nastanak neugodnog mirisa. Također, kako bi smanjili zadah iz usta izbjegavajte pušenje
duhanskih proizvoda, konzumaciju alkoholnih pića i kave, ali i hrane s hlapljivim sumpornim spojevima
poput luka ili češnjaka.
Želite li rezervirati BESPLATAN stomatološki pregled? Kliknite OVDJE
Pratite nas na društvenim mrežama!
- Published in Stomatologija
Sinus lift
Sinus Lift – nakon vađenja zuba čeljusna kost doživljava kvalitativne i kvantitativne promjene; razgradnja grebena koja se pojavljuje tijekom procesa cijeljenja može biti različito izražena. Zub stimulira kost, te ona na taj način čuva volumen. Kada se izgubi zub prestane i stimulacija kosti te dolazi do resorpcije odnosno razgradnje- 2/3 svih dimenzionalnih promjena dogodi se tijekom prva tri mjeseca nakon vađenja zuba.U bočnom području gornje čeljusti ugradnja implantata je zbog položaja sinusa i nedostatka kosti često otežana.
Ako je visina grebena manja od 4 mm pristupa se podizanju dna sinusa kroz bočni otvor tzv. tehnika lateralnog prozora, te je implantacija odgođena za 6-8 mjeseci. Ako je visina grebena veća od 4 mm pristupa se bočno u sinus s nadogradnjom koštanog defekta i istodobnom implantacijom ili se kost nadograđuje kroz ležište implantata također uz istovremenu implantaciju.
Ako želite saznati jeste li kandidat za ugradnju implantata, te da li vam je potreban sinus lift, naručite se na besplatan specijalistički pregled i primite individualan plan terapije.

- Published in Novosti, Stomatologija
Strah djece od zubara
Neke odrasle osobe osjećaju nelagodu pri samoj pomisli na odlazak kod zubara, a neke čak i strah. Strah koji imaju od djetinjstva. Upravo zato je važno da roditelji naprave sve što je u njihovoj mogućnosti kako do straha od zubara kod njihove djece ne bi ni došlo.
Djeca primjećuju i preuzimaju obrasce ponašanja svojih roditelja, zato je pojava straha od zubara češća kod djece čiji roditelji imaju isti problem. Zato bi bilo bolje da dijete svoj prvi odlazak kod zubara obavi s roditeljem ili članom obitelji kod kojeg taj strah ne postoji, ako je to moguće. A kada je vrijeme za prvi posjet zubaru? Upravo u odgovoru na to pitanje krije se još jedan od razloga za strah od zubara. Ako problem već postoji i dijete osjeća neku vrstu boli, tada će i prvi posjet zubaru biti puno neugodniji i dijete će to iskustvo povezivati s osjećajem boli i nelagode i u budućnosti. No, ako je prvi posjet zubaru preventivni pregled koji može proći vrlo ugodno i bezbolno, tada je i vjerojatnost da se to iskustvo pamti kao negativno puno manja.
Što ranije počnete upoznavati dijete sa zdravim navika oralne higijene, to će manje druge radnje povezane s time biti djetetu strane i u kasnijoj dobi. Već kod izbijanja prvog zubića ili nakon navršene prve godine djeteta preporučuje se prvi posjet zubaru. Prije toga možete kroz igru i uz pomoć plišanih igračaka pokazati djetetu kako će taj posjet izgledati, ali pritom zadržite pozitivan ton i pokušajte izbjegavati negativne asocijacije kao što su bol i nelagoda. Pričajte djeci o pozitivnim stranama redovne oralne higijene kao što je pranje zubiju i povremeni odlazak kod zubara, a to su zdravi zubi i lijep osmijeh. Nasmijte dijete u razgovoru o pranju i pregledavanju zubića, a zatim naglasite važnost lijepog osmijeha. Možete se i igrati zubara te poticati dijete da pregleda zubiće svojim plišanim igračkama.
Možete čak obaviti i jedan posjet zubarskoj ordinaciji bez pregleda, samo kako biste dijete upoznali s prostorom i osobljem. A kad smo kod prostora i osoblja, važno je naglasiti da možete ali i ne morate svoje dijete voditi kod svog zubara, a ako se sami ne bojite zubara možete i povesti svoje dijete s vama kad idete na pregled i tako mu primjerom pokazati da to nije ništa strašno i da sve dobro prođe. U svakom slučaju važno je da vi kao roditelj, koji najbolje poznaje svoje dijete, sami procijenite kako i kada ćete ga prvi put upoznati sa zubarom i zubarskom ordinacijom i kod kojeg ćete ga zubara odvesti. Postoje zubarske ordinacije koje su bolje prilagođene djeci od drugih te imaju bojice i igračke u čekaonici i slično, a jednako tako postoje i zubari koji imaju više razumijevanja za djecu i strah koji neke osobe imaju od zubara.
Podmićivanje djece za odlazak kod zubara uz obećanje poklona biste svakako trebali izbjegavati jer samim time dajete na težini tome. Ali, ponekad možete dijete nagraditi nekom sitnicom nakon odlaska iz zubarske ordinacije kako bi mu taj događaj ostao u lijepom sjećanju.
Još jedna vrlo bitna stvar je da nikada ne obećate djetetu prije pregleda kod zubara da će sve biti u redu i da neće ništa boljeti, jer svi znamo da popravak zuba najčešće nije potpuno bezbolan. Laganjem ćete nepotrebno i nepovratno narušiti povjerenje djeteta koje ima prema vama i prema zubaru te stvoriti negativno sjećanje s kojim će povezivati sve naredne odlaske zubaru. Objasnite djetetu na njemu razumljiv način da će ga zubar baš kao i doktor pregledati i da ako postoji potreba za popravkom zuba je bolje to napraviti na vrijeme.
Prikažite djetetu odlazak kod zubara i popravak zuba kao nešto pozitivno. A ako vam baš trebaju negativci za taj razgovor neka to nikako ne bude zubar, već dobri stari zlikovci Gric i Grec.
Slobodno nam se obratite za sva dodatna pitanja oko prvog odlaska zubaru s djetetom i slobodno nas posjetite jer u našoj dentalnoj poliklinici nema mjesta strahu od zubara.
- Published in Stomatologija
Operacija čeljusti
Kada gornja i donja čeljust nisu u pravilnom odnosu, ili kada gornji i donji zubi “ne pašu”, najčešće je jedino rješenje korektivni zahvat čeljusti.
Ortognatska kirurgija doslovno znači “poravnavanje” čeljusti, a pomicanjem jedne ili dviju čeljusti poboljšava se funkcija i izgled pacijenta. Uz to, ortognatski zahvat može popraviti govor i olakšati disanje. No, riječ je o zahtjevnom zahvatu za čiji uspjeh je nužna suradnja ortodonta, maksilofacijalnog kirurga i pacijenta. Naime, pri korekciji položaja čeljusti korigira se i položaj zubi, stoga je za ishod liječenja itekako važna uska suradnja pri svakom koraku zahvata, od pripreme do post operativnog oporavka.
Pripreme za operaciju čeljusti su temeljite i uključuju fotografiranje, RTG snimanje te uzimanje otisaka obje čeljusti. Zatim se radi analiza fotografija, kefalometrijska analiza te se izrađuje računalna 3D simulacija cijelog procesa liječenja. Tek nakon razgovora sa specijalistima donosi se odluka je li za korekciju dovoljno ortodontsko liječenje ili se radi ortognatski zahvat. S tim da je operacija često jedino rješenje u slučajevima kao što su isturena čeljust, otvoreni ili preduboki zagriz, urođena asimetrija lica te svi ostali problemi nastali uslijed različite razvijenosti gornje i donje čeljusti.
Prije same operacije, dakako, potrebno je sanirati sve zube. Ako je zbog zahvata nužno vađenje zuba, tu se uključuje i oralni kirurg. Ukratko, ortodontska priprema za operaciju može trajati dugo, od 6 mjeseci do tri godine. Pri operaciji gornje čeljusti najčešće se izvodi Le Fort I zahvat gdje se rez izvodi u ustima i nema vanjskih ožiljaka. Donji segment čeljusti se odvoji i pomiče prema planu gore, dolje, lijevo ili desno. Ponekad je potrebno napraviti više od jednog segmenta kako bi se dobio optimalan luk. Donja čeljust operira se preko reza na sluznici. Jedini vanjski ožiljak je mali rez na donjem dijelu čeljusti za postavljanje vijaka. Gornja i donja čeljust fiksiraju se mini pločicama i vijcima u traženi položaj. Vijci i pločice su od titana ne vade se, osim ako to izričito ne zahtijeva pacijent. Ako su potrebne drenažne cjevčice za odvođenje krvi i sekreta iz rane one se obično vade drugi dan nakon operacije. Dva tjedna nakon zahvata nestaju i otoci s obraza i usnica, no valja imati na umu da puni oporavak traje dulje. Prvih 4 do 6 tjedana žvakanje je otežano pa valja pripremiti puno tekuće i kašaste hrane, potrebno je održavati higijenu usta, ispirati usnu šupljinu antisepticima (poput čaja od žalfije npr.), a alkohol i nikotin nužno je potpuno izbaciti.
Pomicanjem gornje i/ili donje čeljusti, osim poboljšanja funkcije čeljusti, u određenoj mjeri promijenit će se i izgled pacijenta. Bilo da su motivi estetski ili zdravstveni, operacijom čeljusti moguće je postići savršen sklad zubi, čeljusti, profila i simetrije lica.
- Published in Stomatologija
Trauma zuba
Igra, trčanje, skakanje, penjanje na stabla i vječito istraživanje pogonjeno neutaživom dječjom znatiželjom – sve je to dio djetinjstva. Pa tako i padovi i ozljede. Zato većina trauma zuba potječe još iz dječje dobi. Ako Vaše dijete ozljedi zube, pokušajte ne paničariti, već se hitno obratite stomatologu za savjetovanje i terapiju.
Djeca su neprestano fizički aktivna. Tako to treba biti, i nema pretjeranog smisla siliti djecu da pasivno borave doma, u kući, strahujući od eventualnih ozljeda, dok se njihovi prijatelji vani igraju u parku. Padovi su dječja svakodnevica.
U velikom broju slučajeva dječjeg pada na lice, unatoč obilnom krvarenju zbog oštećenja okolnih mekih tkiva poput usana, područja oko usana ili pak zubnog mesa, posljedica pada ne mora biti ozljeda zuba. Isperite ranu, ustanovite mjesto krvarenja i ako je zub ozljeđen dovedite dijete u stomatološku kliniku. U slućajevima ozljeda zuba ili potpornih zubnih struktura hitna intervencija je od ključnog značaja za prevenciju komplikacija.
Kako nastaje zubna trauma?
Trauma zuba nastaje kratkotrajnim djelovanjem jakih sila koje mogu dovesti do pucanja tvrdih zubnih tkiva i/ili potpornih struktura koje drže zub u kosti. Lomovi mogu nastati direktnim utjecajem, odnosno izravnim udarcem u zube, ili indirektnim udarcem u donju čeljust, pri čemu donji zubi velikom brzinom udaraju u gornje. Najčešće stradavaju prednji zubi, kako gornje tako i donje čeljusti, dok su stražnji zubi izrazito rijetko izloženi traumama. Povrede mliječnih zuba najčešće su u razdoblju od 18. i 30. mjeseca života, kada dijete krene samostalno hodati. U toj dobi traume se najčešće događaju kod kuće, prilikom slučajnih padova. Povrede trajnih zuba kod djece najčešće se događaju u razdoblju između 7. i 10. godine života.
Faktori koji dovode do ozljeda zuba
Stomatolozi razlikuju dvije vrste predisponirajućih faktora koji mogu dovesti do ozljeda zuba:
Opći faktori
- Period kada dijete počinje samostalno hodati, zbog nestabilnosti u održavanju ravnoteže
- Hiperaktivnost
- Bavljenje sportovima
Lokalni faktori
- Ortodonstske anomalije (povećan horizontalni preklop sa protruzijom gornjih sjekutića)
- Velike karijesne lezije (pogotovo na aproksimalnim površinama)
Kako prepoznati o kojoj je vrsti ozljede riječ?
Prema tome klima li se zub ili ne, odnosno nalazi li se u istom položaju kao i prije, možete i sami na licu mjesta pretpostaviti je li riječ o ozljedi zuba ili potpornih struktura. Primjerice, ako se zub ne nalazi u istom položaju kao ranije, ili se klima, uništena je potpora zuba.
Ozljede zuba prepoznaju se pak po odlomljenim dijelovima zuba. U tom slučaju pitanje je koliko je oštećenje ozbiljno. Ako su na preostalom dijelu zuba uočljive točkice krvi, odnosno otvoreni živac zuba, ozljeda je poprilično ozbiljna. S druge strane, ako je otkrhnut samo komadić dentina ili cakline, riječ je o lakšoj ozljedi.
Vrste zubnih ozljeda
Doktor dentalne medicine dijagnozu postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i rendgenske analize. Nabrojat ćemo samo neke od najčeščih ozljeda povezanih sa zubnom traumom:
Ozljede tvrdih zubnih tkiva
- Napuknuće cakline – pukotine u caklini vidljive golim okom, pri čemu je struktura zuba ostala neoštećena, ne treba liječiti
- Prijelom cakline – otkrhnut komadić cakline liječi se poliranjem oštrih rubova na mjestu prijeloma
- Prijelom cakline i dentina – otkrhnut deblji dio zuba, pri čemu je živac ostao neozljeđen, liječi se ispunom
- Prijelom korijena – horizontalan lom korijena liječi se repozicijom i vađenjem živca; u slučaju vertikalne frakture, zubu nema spasa i morat će se izvaditi
Ozljede potpornih struktura zuba
Parodontni ligament je tkivo koje povezuje zub s kosti. Pod silinom udarca ligament može ostati oštećen i dovesti do pomaka položaja zuba. U tom slučaju zub možemo naći u jednom od nekoliko stanja:
- Raskliman zub, ali ne pomaknut u stranu
- Djelomično izbijen (nalazi se iznad razine ostalih zuba)
- Bočno istisnut
- Utisnut (nalazi se ispod razine ostalih zuba)
- Potpuno izbijen
Što učiniti?
U slučaju da Vaše dijete izbije zub pokušajte zub transportirati do stomatologa. No, uspješnost replantacije djetetovog zuba ovisit će o načinu njegovog transporta. Ako je ikako moguće transportirajte zub u samoj alveoli (prirodno mjesto zuba u njegovoj kosti). Dobra alternativa je slina (npr, u vlastitim ustima), te mlijeko ili fiziološka otopina. Nikako ne preporučamo koristiti papirnate maramice, vodu ili alkohol, kako ne bi došlo do dehidracije izbijenog zuba na putu do stomatologa.
Uspješnost spašavanja potpuno izbijenih zuba iz kosti ovisi o tome koliko dugo se zub nalazio izvan usne šupljine. Mogućnost spašavanja parodontnog ligamenta je relativno visoka unutar dva sata od traume. No, obzirom da je došlo do presjecanja krvnih žila koje opskrbljuju i zub i živac krvlju, za pulpu na žalost nema spasa. Zub se mora liječiti.
Terapija ozljeđenih zuba
Za sve druge situacije postoji adekvatno rješenje. Štoviše, u slučaju ozljede mliječnih ili mladih trajnih zuba, ako nije došlo do završetka razvoja korijena, i ako zub uspijete transportirati unutar 30 minuta od njegova izbijanja, sasvim je moguće da će se u njegovom korijenu ponovno uspostaviti normalna cirkulacija i zub će nastaviti svoj rast.
Zub koji je nakon traume pomičan fiksira se splintom – metalnom žicom ili kompozitnim vlaknima, koji imobiliziraju zub tijekom sedam dana. Ako je zub pak pomaknut u stranu, vraćamo ga u prvotni položaj i imobiliziramo.
Ono što je važno da svaki roditelj zna jest da ne treba paničariti. Za svaku situaciju dječje ozljede na području usta postoji rješenje i ukoliko je reakcija roditelja hitna, ali smirena, sa Vašim djetetom i njegovim zubima bit će sve u redu. U suprotnom zubna trauma zagorčat će život Vašeg djeteta u kasnijim godinama kada stomatološka terapija više nije tako jednostavna solucija.
Obratite nam se s punim povjerenjem jer Vaše zdravlje, i zdravlje Vaše djece, je naše umijeće.
- Published in Stomatologija
Karijes bočice
Karijes rane dječje dobi (poznat još kao i karijes bočice, dojenački karijes, cirkularni karijes, rampantni karijes, karijes ranog djetinjstva, labijalni, gornji maksilarni i dječji karijes) označava pojavu karijesa u dobi do 3 godine. To je najraniji oblik karijesa koji se očituje razaranjem karijesom zahvaćenih mliječnih zuba, najčešće gornjih mliječnih sjekutića.
Također, to je infektivna bolest do koje dolazi u slučajevima rane kolonizacije usne šupljine skupinom mikroorganizama iz porodice Streptococcus Mutans.
U početnoj fazi dječji karijes demineralizira caklinu oko vrata zuba. Kako je riječ o izuzetno progresivnom karijesu koji se zbog još uvijek tankog sloja cakline i dentina kod djece brzo razvija, dječji karijes u kratkom roku može razoriti cijeli zub, te se potom proširiti i na druge djetetove zube, uzrokujući djetetu ozbiljne socijalne, psihološke i dentalne probleme.
Utjecaj karijesa na djecu
Karijes spriječava normalno hranjenje i žvakanje, uzrokuje bol i neugodu te utječe na kvalitetu djetetovog života. Destrukcija zuba može započeti već u drugoj godini života, a već u trećoj i četvrtoj pokazivati razvijenu sliku s destrukcijom svih maksilarnih inciziva. Zato takav karijes može biti praćen visokim temperaturama, bolovima i apscesima što zahtijeva hitnu intervenciju.
Zbog toga je prevencija, najbolja garancija za buduće zdravlje zuba Vašeg djeteta.
Zbog čega nastaje rani dječji karijes?
Rani dječji karijes moguće je, naravno, liječiti terapijski, ali ovim člankom pokušat ćemo Vam ukazati na važnost preventivnog ponašanja koje može oboljenje sanirati.
- Rana unutarobiteljska zaraza bakterijom Streptococcus mutans
- Dugotrajno dojenje i/ili hranjenje djeteta zaslađenim napitcima prije spavanja ili tijekom noći. Posebno je važna učestalost i duljina hranjenja
- Konzumacija slatkiša i rafiniranih ugljikohidrata između obroka
- Neredovito i nepravilno održavanje oralne higijene
- Brojni zubi zahvaćeni karijesom kod roditelja ili skrbnika
- Neredoviti posjeti doktoru dentalne medicine
Zbog čega se uvriježio naziv „karijes bočice“?
Puno je toga što možemo učiniti da svome djetetu pomognemo preventirati oboljenje karijesom. No, postoji ozbiljan razlog zašto ovo oboljenje zovemo upravo nazivom „karijes bočice“.
Naime, kako smo već ustvrdili, ovaj tip karijesa nastaje kao infektivna bolest zbog rane kolonizacije usne šupljine mikroorganizmom Streptococcus mutans tijekom prve i druge godine djetetova života. Takva djeca imaju povišenu oralnu razinu streptokoka koje majke prenose na svoju djecu.
Do prijenosa mikroorganizama s majke na dijete može doći još tijekom vaginalnog porođaja, ali najčešće je za to zaslužna majčina slina. Sjetite se samo koliko ste puta prije hranjenja djeteta stavili dudu bočice ili žličicu prvo u svoja usta, kako biste provjerili je li obrok dovoljno topao ili pravilne gustoće, a potom ste tom istom dudom ili žličicom nastavili hraniti djete. To je posve normalno, svi roditelji tako rade, no ukoliko je majka zaražena mikroorganizmima, ovim putem zarazu prebacuje i na usnu šupljinu djeteta, a već je ustanovljeno da Streptococcus Mutans može kolonizirati usnu šupljinu i prije erupcije prvih zuba.
Nadalje, iako je rani dječji karijes zarazna bolest, ključnu ulogu u razvoju bolesti igraju djetetova prehrana i oralna higijena.
Visoko rizične prehrambene navike razvijaju se vrlo rano, a nastavljaju se tijekom djetinjstva. Često hranjenje na bočicu tijekom noći, dojenje prema želji, kao i neredovita oralna higijena povezani su s ranim dječjim karijesom. Za nastanak karijesa najopasniji su pak zaslađeni sokovi, zaslađeno mlijeko, slatkiši i rafinirani ugljikohidrati. Oni se lako lijepe za zube i tako se dugo zadržavaju u ustima služeći bakterijama kao izvor hrane.
Izlaganje zuba karijesogenoj hrani samo po sebi ne bi predstavljalo čimbenik rizika za nastanak karijesa, ali čest i produljen kontakt karijesogenih tvari sa zubima predstavlja.
Naime, ponekad, u kasnim noćnim satima primjerice, dojenje može potrajati i po nekoliko sati. Tada i dijete i majka zasp dok dijete još doji. I tako laktoza koja se nalazi u majčinu mlijeku (ili šećeri iz zaslađenih tekućina ako se dijete hrani na bočicu) ostaje na površini djetetovih zuba duže nego što bi trebalo, i pogoduje razvoju karijesa. Osim toga, dijete tijekom spavanja ima smanjeno izlučivanje sline, te nižu pH vrijednost u usnoj šupljini, što sve dodatno pogoduje nastanku ranog dječjeg karijesa.
Ispravno preventivno ponašanje
U svrhu očuvanja oralnog zdravlja male djece, prevenciju ranog dječjeg karijesa trebalo bi započeti u prenatalnom i perinatalnom razdoblju, i to kroz tri koraka:
- Edukacija majke u prenatalnom razdoblju
Trudnice bi trebale usvojiti zdravi način prehrane u trećem tromjesečju i do prve godine života djeteta kada caklina sazrijeva (maturira). Potiskivanjem majčinog rezervoara Streptococcusa mutansa, sanacijom zuba i antimikrobnog liječenja može se spriječiti ili odgoditi infekcija dojenčadi.
- Prvi pregled i pružanje preventivnih postupaka u stomatološkoj ordinaciji (perinatalno razdoblje)
U perinatalnom razdoblju iznimno je važna rana prva posjeta stomatologu, odnosno posjeta s nicanjem prvih zuba, a najkasnije do konca prve godine života. Smatra se da je optimalno vrijeme između 6 i 12 mjeseci djetetova života. Na temelju razgovora s roditeljima i informacijama o načinu hranjenja i oralnoj higijeni djeteta, stomatolog će moći procijeniti rizik za razvoj karijesa i započeti s ranim preventivnim programom. Roditelje se savjetuje o oralnoj higijeni, načinu hranjenja, riziku od dentalnih trauma i dr.
- Stjecanje dobrih navika i održavanje oralne higijene kod kuće (perinatalno razdoblje)
Vi sami možete postići najviše za zdravlje svog djeteta razvijajući kod djeteta ispravne i zdrave navike.
Slobodno nam se obratite za savjet i pomoć. Ovdje u poliklinici Ars Salutaris naši stručnjaci će Vam ponuditi sve informacije za prevenciju ranog dječjeg karijesa.
A čak i ako je već prekasno i potrebno je terapijsko liječenje, pomoći ćemo Vašem djetetu brzo i bezbolno što je izuzetno važno za sprječavanje dentalne anksioznosti. Ili drugim riječima – straha od zubara.
U poliklinici Ars Salutaris nema straha od zubara. Jer Vaše zdravlje i zdravlje Vaše djece je naše umijeće.
- Published in Stomatologija
- 1
- 2